pervine price

Svrljam sta stignem:)

05.06.2007.

DODJE MI DA VRISNEM!!!!

Dali ste ikada bili u stanju da nekoga ubijete od huje? Eh pa dragi moji ja jesam prije par minuta. Trenutno me je uhvatio val vrucine, pari iz mene...a zasto??? Eh pa tome mogu da zahvalim svojoj dragoj mami koja me je trenutno iz cipela istjerala...a kako??? Eh pa fino...nisam ni usla u kucu kako treba pocela je da ronda, nije ti soba raspremljena, vidi ti knjiga kako su razbacane, i da onda je presla na to kako sutra trebam ljudski da se obucem, jer zaboga idemo kod strine, pardon bivse strine... i da ne zeli da me vidi da izgledam kao gabor, i da ne obucem to, to i to, jer me to sve sto je nabrojala cini debelom...i to nije sve, ima toga jos...onda je pocela s time kako ne zeli da sutra kada dodje s posla da nadje haos u kuci, soba raspremljena, kreveti, sudje, ama sve sve sve hoce da je cakum pakum. I haj legla ona napokon...ali nije prestala da zvoca...onda mi je rekla, tacnije naredila da joj donesem kreme za ruku, i haj donjela ja kremu, ali zaboga previse sam donjela, mogla je s time cijelo tijelo da namaze. Sjedoh ja za kompjuter, a ona je legla iza mene, i kao slag na tortu naredi mi da vidim kakvo je vrijeme sutra, da bi gospodja znala sta da obuce...aaaaaaaaaaaaaaaaaaa...pa boze dragi zar je klimaks toliko jebena stvar???? Izblebetah se ja oko drage mamice, a zaboravih najvaznije GOTOVE OBAVEZE OKO FAXA, SAD SAM LIBERO DO AUGUSTAAAAAAA...DISEEEEEM!!!!


P.S. I ne, nisam ja nikako bjesna, sasvim sam smirena, ipak je to samo mama!

 

 

04.10.2006.

GROZAN DAN!!!

Uh danas sam imala bas uzasan dan...kako sam ustala bila sam nervozna, zatim sminkajuci se pukne mi olovka za oci i uz nju rikne mi i siljalo, a druge crne olovke nisam imala, i tako sam otisla nenasminkana na fax...grozila sam se sama sebi. Sjednem u bus i zamolim vozaca, tj babu koja je vozila autobus da malo pozuri ako moze da bi stigla na voz, i nagarila ona na gas, ali preskoci jedno naselje i zatim je zovnu da se vrati, a meni para iz usiju...KASNIIIIM!!!!!!!! U sebi sam rondala i sve joj po spisku, al sam se sabrala nekako da ne pocnem na glas...naravno ne stignem na voz, pa sam citavih sat vremena cekala drugi, da bi kad sam izasla iz voza trcala na fax, dosla taman kad je predavanje pocela, zadisala se, ne znam gdje sam, sva nervozna, a da ne pricam koji me je val vrucine spopao...HUH, necu dalje vec me nervoza uhvatila!


22.09.2006.

Dali je bas stela toliko potrebna???

Bila sam danas na predavanju i dobijem pitanja za seminarski, koji treba da bude gotov do sljedece sedmice. I pricam s jednom osobom i kazem kako su pitanja jako teska i tako...a ta osoba mi govori "pa ako ti je tako tesko zasto ne promjenis fax", reko "ja bar ne polazem ispite preko stele" a ta ce meni ista osoba "pa da BiH ima isti standard kao vi nebi mi trebala stela" Hmmm...ja ipak mislim da za poloziti ispit nije potrebna stela, dovoljno je da se ti potrudis i naucis. Mozda se varam, jer nisam nikad studirala u BiH pa da kazem kako je i sta je, al ipak mislim da nije tako lose kao sto pojedinci pricaju, jer imam dosta raje koja studiraju u BiH i nije im potrebna stela za ispite, vec bez problema ih polazu...dragi moji blogger, sta vi kazete na to???

23.05.2006.

sve smo mi samo zene:))

Nesto razmisljam kako mi zene stvarno znamo nekad biti glupe i naivne. Uvijek nadjemo neki razlog kojim bi opravdale musko ponasanje, kao npr zasto se nisu mogli javiti. Pocnuda nam se vade sa nekim glupim razlozima, kao da nemaju vremena, da im posao oduzima svo slobodno vrijeme, fax slomi i sl, mi im ipak vjerujemo. Dovoljno je da nam kazu jednu slatku rijec, kako smo lijepe, kako im nedostajemo i mi odma padamo na to, odma im je sve oprosteno. Sto je najgore same smo svjesne da je to samo laskanje, ali ipak se pravimo da nije tako, kao da su andjeli (jesu ahaa, al sa rogovima). Pitam se samo dal cemo ikada doci sebi i shvatiti da nema razloga koji ih moze opravdati, jer svi ti njihovi izgovori zasto se ne mogu javiti okacimo macku o rep. Imamo i mi sve te obaveze, cak i vise nego oni, ali ipak stignemo sve. Ma sve se moze kad se hoce, nema razloga koji kaze da se ne moze naci par minuta za poruku ili kratki telefonski razgovor, al sta da radimo, oni prokleti muskarci, a mi zene ko zene:))

20.05.2006.

BDSM

Pcelica i Alan me kritikuju kako sam se uljenila i nepisem...hehe...upravu su, jesam uljenila sam se, al toliko toga oko faxa mi je u glavi, da neam inspiracije za pisati, a ni volje vala, cak sam nocas sanjala kako sam krenula u Sarajevo i trebala ponjeti knjige da strebam preko ljeta, al ja ih zaboravila i tu je odma nastala PANIKA!!!! Sta cu, kako cu i sl.Nego ebo to sada, da ja vama pricam kako sam se ja izofirala nekidan. Iz dosade sam se uclanila se ja na nekakvu stranicu, i pocela pricat s nekim crnjom, onako prijatan momak, bezze pricali i govori on kako je pozvan na BDSM party, dali sam ja zainteresovana za to?...BDSM, WTF??? i haj kontam mozda on prica o budizmu, pa mu to skracenica i pocela ja na temu budizam, ovo ono...kad ce ti meni lik "odakle ti sad budizam pade na pamet, ja pricam o dominantnim sexualnim igrama" HAHAHAHAHAHAHAH...i haj sta cu sad, nish ugasim samo stranicu i napravim se luda...eto toliko o mojoj inteligenciji:)))


P.S. Mozda nam perverzni Alan moze reci nesto vise o BDSM:) hehe

26.04.2006.

:'(

Kada te pocnem zaboravljati
Lagano se moje srce hladi
pocinje pronalaziti neki mir
dusa mi ozivi
i nadje svoju srecu
eh bas tad se ti u moj zivot vratis
i sa samo par rijeci srusis zid koji sam gradila
zid koji me od tebe odvaja...

ZASTO????

18.04.2006.

Ljudi znaju biti tako sebicni...

Procitah post o djeci, koji je pisala pcelica maja. Radi se o tome kako ima porodica koje ne mogu da priuste svojoj djeci ono sto bi htjeli. Bas sam se tu razbjesnila, jer odmah pomislim na ljude koji imaju i previse, a opet im je malo, a nikad ne pomisle da ima ljudi koji nemaju da jedu. Tu se ja sjetim mog maturskog rada, pisala sam o usvajanju djece, onda sam tu temu povezala sa Bosnom i imala sam intervju sa socialnom ustanovom u Sarajevu koja je glavna za to, ajd nevazno to sada, osim toga ja sam uzela da skupljam pare za djecu u SOS-selu u Sarajevu. Nisu to bile neke velike sume, to se radilo o 20kr (oko 4km), jer mislila sam kad bi svi iz skole dali po 20kr, skupila bi se kao neka mala donacija za tu djecu. Nebi to ni bilo mozda puno novaca, ali ipak toj djeci bi bilo drago, djeca su to ipak, ne traze oni pune. Svaka mala sitnica bi ih obradovala. I ajd pocela se ja angazovati oko toga, sve sam organizovala da ide preko direktora skole, da pare idu njemu i da on proslijedi dalje, da nebi doslo do sumnje da bih ja htjela pare sebi. I pocelo je to sakupljanje, ja sam poslala mail svima u skoli, po cijeloj skoli izvjesala plakate. I doso dan kada sam trebala da idem za Sarajevo, odem do direktora da vidim koliko se para prikupilo, kaze on meni 120kr. Tu sam se i razbjenila a i rastuzila, pa zar je 20kr bilo puno da se da!? I nista, samo sam fino rekla da da nazad pare onima koji su ostavili. Ajd dobro sto ucenici nisu htjeli da daju, ali ni profesori se nisu pretrgli da doniraju tih jadnih 20kr. Mozda je to zato sto sam ja bila jedini stranac u skoli, a inace nas ne vole, mozda zato sto nisam donirala svedskoj djeci, vec djeci iz Bosne, ne znam stvarno, ali to je bas jadno. Ljudi su tako sebicni, da covjek ne zna dal da place ili da bude bjesan, zalosno...

15.04.2006.

Boli...

Dusa me boli, sve me podsjeca na tebe, pjesme, mjesta, slatke rijeci koje si mi tiho saptao na uho, a ja sam ih upijala i smjeskala se, pamtila bih svaku rijec, i dan danas mi tvoj glas odzvanja u glavi. Bol koju mi to sve nanosi je neopisljiva, malo je rijeci da bi se nesto tako opisalo. Ima dana kada mi je lakse, kada se rane u srcu umire. Vratim se u zivot, smijem se, sretna sam na tren, al sve to brzo prodje, taj lazni osmjeh na licu, ta lazna sreca, sve nestane. Vrati se ona bol, one rane koje bole, prodiru duboko, dublje ne moze. I tako s vremena na vrijeme, bol prodje, bole se vrati, a ja se svaki put nadam da se vracatiti nece, al svo to moje nadanje je uzalud, jer mom srcu lijeka nema. Boli, i nastavit ce da boli...do kad??? ne znam, mozda douvijek...

05.04.2006.

Taj davni april

Procitah bloggove danasnje od Traty, Simpli, Majska Suza itd, itd. Dovedose me do suza, i natjerase me da i ja napisem par rijeci.

Te godine i tog aprila imala sam 5 godina, falilo mi par dana do 6:e. Ko svako malo dijete ocekivah slavlje rodjendana, kao svake predhodne godine, a ni sanjals nisam sta ce biti. Ne sjecam se puno toga, osim sto vrlo dobro pamtim odlazak iz Sarajeva, i dan danas kad ga se sjetim, vidim snimak pred ocima, isto kao da mi se ponovo desava. Taj odlazak me doveo u Svedsku. Sjecam se kako me je mama tjesila i govorila da idemo na more.

Nisam bila tu, nit dozivjela sve to sto su mnogi dozivjeli. Zato ne mogu nista da kazem o ratu, kako je bilo, a pogotovo ne kako su se osjecali. Ne mogu da zamislim kako im je bilo, niko to ne moze dok ne dozivi. Mogu samo da kazem kako je meni bilo i kako mi je josuvijek. Ne mogu reci da mi su mi grmile granate nad glavom, da sam strahovala da cu izgubiti glavu ili sl, ali praznina koju ja osjecam ne mogu opisati, jednostavno nema rijeci. Osjecam se kao da sam u tudjini, a ne u zemlji u kojoj vec zivim 14 godina. Svedska je jedna hladna zemlja, ljudi su hladni, nema nigdje komsije da prodje da pozdravi, da cujem onaj nas govor. Vjerujem da ce me mnogi bloggeri koji zive ovdje razumjeti, a mnogi mozda i nece, jer se je dosta njih priviklo na ovaj zivot. Neki mozda nemaju gdje da se vrate, a neki mozda imaju, ali ne zele.

I dan danas imam taj veliki san, da se jednog lijepog dana kad zavrsim studije vratim u Sarajevo. Mnogi misle da sam mlada i naivna, da previse mastam. Svi zele iz Bosne, a ja zelim dole. Mozda su upravu, a mozda i nisu, ja se u svakom slucaju nadam da ce se moja zelja ostvariti, i da nece ostati samo jedan neostvareni san.

Evo dodjoh do kraja posta. Po koju rijec dodah, po koju izbrisah. Knedle i knedle progutah, suza suzu je stigla, a ja lagano bez rijeci ostala...

04.04.2006.

Recept za super tortu

Sastojci:
4 noge,
4 vesela oka
2 kese mljeka
1 tvrda banana
2 svjeza jaja
1 posuda za tucanje

Priprema:
Rasiriti noge, gledati u oci i njezno masirati 2 kese mljeka. Mjesati dok se posuda za tucanje ne zagrije i ovlazi, probati prstom da li je posuda dobro zagrijana, lagano ugurati bananu i pokriti jajima.

Napomena:
Torta je gotova kad banana omeksa i pusti sok.

PRIJATNO!!!:)


Stariji postovi

pervine price
<< 06/2007 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930

STA CITAM? EV.....

Nights in white satin
Nights in white satin,
Never reaching the end,
Letters I’ve written,
Never meaning to send.

Beauty I’d always missed
With these eyes before,
Just what the truth is
I can’t say anymore.

’cause I love you,
Yes, I love you,
Oh, how, I love you.

Gazing at people,
Some hand in hand,
Just what I’m going thru
They can understand.

Some try to tell me
Thoughts they cannot defend,
Just what you want to be
You will be in the end,

And I love you,
Yes, I love you,
Oh, how, I love you.
Oh, how, I love you.

Nights in white satin,
Never reaching the end,
Letters I’ve written,
Never meaning to send.

Beauty I’d always missed
With these eyes before,
Just what the truth is
I can’t say anymore.

’cause I love you,
Yes, I love you,
Oh, how, I love you.
Oh, how, I love you.

’cause I love you,
Yes, I love you,
Oh, how, I love you.
Oh, how, I love you.


MOJI FAVORITI
Barhana
mala ali odabrana cheta
Stižu me sjećanja...
više...

BROJAČ POSJETA
22752

Powered by Blogger.ba